Mlada i ambiciozna Vedrana Đukić vlasnica je Tattoo & Piercing studia Harley Quinn u Umagu. Iako je počela ozbiljno tetovirati prije svega tri godine, Vedrana napreduje velikim koracima, a tome može zahvaliti svojoj upornosti i željom da nauči te svojim klijentima ponudi samo najbolju uslugu. Pročitajte iskustva i mišljenje ove dvadesetčetverogodišnje tattoo umjetnice.
Vedrana, predstavi nam se…
Moje ime je Vedrana Đukić, rođena sam u Kopru 1991.g., studio sam otvorila 2012.g. jednaki period i profesionalno tetoviram. Ovo zanimanje sam odabrala igrom slučaja, koliko god da sam ja tokom i nakon srednje škole tetovirala, nisam išla za time tako ozbiljno. Čak mi se posao u casinu, gdje sam radila kao croupier prije nego sam otvorila studio, činio realniji na dulje staze nego tetoviranje hahahaha. Nakon srednje škole upisala sam Akademiju likovne umjetnosti u Zagrebu gdje sam nakon položenog prijemnog ispita ubrzo shvatila da to nije mjesto za mene te sam odlučila ispisat se te nastavit drugim putem
Gdje si i kada započela s tetoviranjem i od koga si učila?
Pa prvi puta sam držala mašinicu sa 17 godina, bila sam treći srednje, i naša sam si tu neku čudnu ekipu i tako smo se skupili jednu večer, jednom od nas došlo dosadno i on je sebe odlučio tetovirati. U jednom trenu je pitao tko zna ravnu crtu povuć, svi smo ga zbunjeno pogledali, i ja onako “pa ja… bar na papir” i tako sam mu ja povukla te neke crte od te neke njegove čudnovato neobične lubanje sa orlom, koji nije baš tako izgledala, ali ako on kaže ja mu vjerujem. Svidio mi se taj osjećaj i sljedeći normalno korak je bio da nađem izobrazbu. Nacrtala sam mapu radova te počela kontaktirat tattoo artiste, međutim nekih 19 studija me odbilo, čak sam u jednom trenu otputovala 400 km od doma da mi čovjek da izobrazbu, jer je rekao da moram doći sa 2000 €, jer eto on je tako platio i kao to se tako prebija. Taj tren mi je to trebalo i ja sam to željela, uzela sam 2000€ i otišla tamo, međutim kad sam došla i nazvala ga i rekla “ej ćao ja sam tu” reko je da će me zvat nakon tattooa, i više se nije javio. Ali volja je bila jača i ja sam rekla, ja to moram, i ne zanima me!
Što najviše voliš tetovirati?
Definitivno volim radit u boji, i obožavam cover upove. Tematika mi je imaginacija, oblici sa kojima se mogu poigrat, koji rade neku skladnu cjelinu, koji imaju tok sa tijelom, tako da se sve više okrećem i free handu.
Na koji način ulažeš u sebe kao tattoo artista?
Ulažem tako što konstantno učim, ova se industrija brzo razvija, stalno ima nečeg novog i stalno je nešto drugo novi trend, a ja kao tattoo majstor moram te stvari znat da bi znala objasnit ljudima ukoliko se veže za tetovažu i njihovu dobrobit. Moj finalni cilj je da pružim, kvalitetnu uslugu u higijenskom prostoru, za prihvatljivu cijenu. Pokušavam kroz svoj primjer pokazati ljudima što je pojam čistoće i što je pojam dobre tetovaže kako bi znali prepoznat.
Kada si počela sa sudjelovanjem na konvencijama?
Moja prva konvencija je u biti bila baš Rijeka Tattoo Expo, Vol.4. Prijavila sam se, prihvatili ste me i onda je počela panika hahahah nisam znala šta sada, di, kako… Bila jesam prije kao promatrač na konvencijama, ali nisam toliko jako obraćala pažnju tko šta nosi i tako to. Tada sam si rekla – “idi vidi za prvi puta kako, di, šta, pa ćeš znat za sljedeću put”. Tako da je prva bila definitivno izvidnica, u ovoj se mislim malo više angažirat što se tiče Rijeke, a ove godine sam sudjelovala još i u Ljubljani, prošla je jako dobro, ali i to je i dalje bilo nešto novo, drugi organizatori, drugi sistem, ali pohvatat ću konce… valjda haha.
Koji je tvoj komentar tattoo scene u RH? Jesi li ikada radila negdje izvan Hrvatske?
Scena u RH dosta raste, sad to koliko ima dobrih strana, ima i loših, ljudi su otvoreniji, to bez daljnjega, koraknuli su preko nekih klasičnih motiva, sad idu malo više u toku sa trendovima ali tako je vjerojatno svugdje. Još trenutno nisam radila u inozemstvu, dobivala pozive jesam, ali se ne smatram još dovoljno spremnom za takav pothvat. Smatram da je vani izazovnije radit zbog same činjenice da su tetovaže vani bolje prihvaćene, raznolikije po zahtjevima klijenata, a i po rezultatu koji očekuju, ipak su to veća središta gdje je kultura tetoviranja puno više razvijenija prije nas pa je i sama potražnja vjerojatno napredovala sa time. Barem po nekom mojem skromnom mišljenu.
[av_gallery ids=’764,765,766,767,768,769,770,771,772,773′ style=’thumbnails’ preview_size=’portfolio’ crop_big_preview_thumbnail=’avia-gallery-big-crop-thumb’ thumb_size=’portfolio’ columns=’5′ imagelink=’lightbox’ lazyload=’avia_lazyload’ av_uid=’av-bb9ug’]