Dino Helvida profesionalni je pirser iz Bosne i Hercegovine. No, ono što ga čini drugačijim od drugih sa ove scene jest bavljenje scarificationom i suspenzijama, s čime je počeo prije pet godina. Dino često gostuje u Rijeci u studiju Badaku gdje odrađuje pirsanje i scarificatione. Prilikom nedavnog gostovanja imali smo priliku upoznati se s ovim jednostavnim, a toliko drugačijim i posebnim mladićem.
Dino, zašto scarification?
Pa scarificationom se bavim već pet godina. Ne znam zašto, uvijek mi se to sviđalo, drugačije je od tetovaža nekako… Više je ritualnije nego samo tetoviranje i malo je bolnije, a i ostavlja drugačiji trag.
Gdje si se prvi put susreo sa scarificationom i od koga si učio?
Pa na početku sam se susreo na BMU-u, web stranici koja je okupljala sve body modification entuzijaste i prezentirala njihove radove, trenutno je neodržavana. Učio me Ron Garza iz Kalifornije, imao je seminar ovdje u Rijeci, prvi dan teorije, drugi prakse. I od tada sam se krenuo usavršavati, vježbao sam na sebi i prijateljima i onda sam počeo raditi.
Kakav je to proces- u smislu izrade i zacjeljivanja?
Pa uglavnom je isto kao i tetoviranje, ide se jako plitko, reže se samo prvi sloj kože, tako da je posve sigurno. Sav pribor je sterilan. Skroz je ustvari slično tetoviranju, sve osim održavanja nakon. Ako radimo neki skin removal, moramo nositi foliju jedno deset dana jer ne želimo da ožiljak zaraste i na taj ga način sprječavamo da zaraste da bi ostao veći. Scarification je umjetnost gdje tijelo stvara ožiljak. Mi možemo malo utjecat na njega, ali nikada sto posto. Nikada ne znamo kako će ostati na kraju ožiljak, imamo neke pretpostavke, zavisi od genetike i mjesta gdje se radi i što se radi. Dakle, možemo malo utjecat, ali ne skroz.
Kako ljudi reagiraju na scarification?
Pa uglavnom misle da je to neka vrsta samoozljeđivanja i ne gledaju na to kao na jednu vrstu umjetnosti, što je slučaj sa tetoviranjem. Stalno imam negativne reakcije, svaki dan, na sve što radim, tako da nije to ništa novo. Nekad je teže, nekad me baš briga- zavisi od dana do dana.
Kakva je potražnja ljudi za scarificationima?
Pa nije baš ko tetoviranje, tržište bi moralo biti baš prezasićeno tetoviranjem da bi ljudi tražili nešto drugačije kao što je scarification. Tako da kod nas se to još nije desilo, ali nadam se da hoće nekad. U Hrvatskoj se sigurno više traži jer tu ima više alternativne nego li u Bosni. Drugačije je Bosna i Hrvatska, skroz.
Može li se živjeti od toga?
Pa teško… Baš teško… Radim i druge poslove da bi opstao. U Bosni se ne može od toga živjeti, nema šanse baš nikako. U Hrvatskoj bi se moglo uglavnom od pirsanja. Druge modifikacije su baš rijetke i ovdje, malo ljudi to radi na ovim prostorima. U razvijenoj Europi je skroz drugačije, tamo se radi scarification, svi se modificiraju, a i ljudi imaju veće plaće i mogu si priuštiti to. A i društvo ih više prihvaća.
Osim scarificationa, baviš se i suspenzijama. Odakle su potekle i kada su došle na naše područje?
Suspenzije su potekle od rituala drevnih Amerikanaca. Imali su ritual O-kee-pa u kojem dječak postaje muškarac, ali to je bilo dosta intenzivnije od suspenzija. Prvo deset dana nisu ništa jeli i onda su se suspendirali i visili su par dana. Pa na Balkan je Ana Laco (Badaku) dovela suspenzije, a ja sam ih počeo raditi preko nje. Prvo sam se suspendirao na suspension eventima ovdje u Rijeci, a kasnije sam počeo sam raditi suspenzije. Prvi put sam se suspendirao prije pet godina.
Kakva je body modification scena u Bosni i Hrvatskoj?
U Bosni je nema. A u Hrvatskoj imamo to što imamo ovdje u Rijeci i to je to.
Koliko tijelo može podnijeti da visi?
Zavisi od čovjeka do čovjeka, a i od vrste suspenzije, neke su intenzivnije više neke manje. Netko vidi dvije sekunde, a neko može i satima. Kako kome paše.
Što su suspenzije za tebe?
To je jako teško objasniti. Tko god se suspendira, kad ga pitam kako ti je bilo, svi stanu i zašute, ne mogu ti objasniti. To je sto osjećaja koji dođu u isto vrijeme, adrenalin, endorfini, sreća, nekome dođe da plače, zavisi… Baš je teško objasniti i preporučujem svima da probaju. Tko god je dosad probao iz mogu iskustva, svidjelo mu se.
Suspenzije su za mene izbacivanje sve negativne energije i punjenje pozitivnom. Bolno jest, al se dobije mnogo iz toga. Neki ljudi se suspendiraju radi drugih razloga. Ja sam počeo iz drugih razloga. Prvo sam se suspendirao zato što sam htio sebe testirati dal mogu izdržati. I tako je prvih sedam ili osam bilo test za moje granice izdržljivosti. Dok nisam skužio da me poslije suspenzije tri tjedna nitko ne može naživcirati, skroz sam zen.
[av_gallery ids=’702,703,704,705,706′ style=’thumbnails’ preview_size=’portfolio’ crop_big_preview_thumbnail=’avia-gallery-big-crop-thumb’ thumb_size=’portfolio’ columns=’5′ imagelink=’lightbox’ lazyload=’avia_lazyload’ av_uid=’av-79ugs’]