Miha Ornik – “Napredovao sam koliko sam i zaslužio”

Samozatajni Miha Ornik iz Maribora, vlasnik tattoo studija “Maribor Ink” tetovirati je počeo prije svega tri i pol godine, što se po njegovim radovima ne bi dalo naslutit. No, iza njega je ipak dvadeset godina vježbe i truda. Miha kaže da koliko ulažeš- toliko i dobiješ. Pročitajte je li nam otkrio svoju tajnu uspjeha i motivacije…

Miha, kada si i kako započeo s tetoviranjem? Kako je tekao proces tvog napredovanja?

Sa tetoviranjem sam se počeo baviti prije otprilike tri i pol godine, ali vježbao sam više od 20 godina, jer za tetoviranje je potrebna ruka i um. Za napraviti umjetnost, na čovjeku, potrebno je samo crtanje i crtanje. Proces, uh tu je bilo frka i poteškoća, neprospavanih noći, glavobolja i svega, kako ne prima boju, kako ovo kako ono. Počeo sam kada sam bio već totalno na rubu i kada sam se već skoro predao i mislio da neću u životu raditi i živjeti od umjetnosti. Naime, prije sam puno crtao svim tehnikama, ali kada je prijatelj (Lepi) došao sa tetovažom od de Paseja, on mi je dao ideju za riješenje mog problema i ponukao me da počnem tetovirati. Odjednom sam shvatio zašto umjetnici ne cjene toliko rad tattoo artista- jer ne znaju što se sve na koži može napraviti. Proces je u početku bio vrlo spor, ja bi rekao i sporiji od sporog. Prvu godinu nisam nimalo napredovao, jer sam imao toliko poteškoća sa mašincama, napajanjem i ostalom opremom. Nisam bio tehnički obrazovan i to me je pratilo godinu i pol, kada sam nabavio svu novu opremu. Onda je krenulo sve bolje i bolje, a moram spomenuti i OTM (Okac Tattoo Machines), te Shmucija koji su mi jako puno pomogli preko neta.

Koja je bila tvoja prva izrađena tetovaža i na kome si vježbao?

Prvo sam masakrirao dečka od moje kćeri i tako je počeo moj novi život. Ali ne pitajte što sam mu napravio, radio sam jedan dan, onda sam ja, neznalica kakva sam bio tada, radio slijedeći dan preko stare tetovaže i bilo je grozno.

Koje kvalitete treba imati budući vrhunski tattoo artist?

Što se tiče kvalitete, mislim da je osnova svega da znaš crtati. Za sobom moraš imati nekoliko kilometera crtanja slikanja i svega, jer većinom dođe klijent koji ne zna što bi tetovirao, nema prave ideje… Onda ti dolaziš sa idejama i prijedlozima, kako bi ovo napravio, kamo bi stavio tattoo, gdje nije dobro… Ako ne ispališ kao iz topa već si zajebao. Sve moraš imati u glavi, zato uvijek kažem mojim dvoje učenicima, crtajte, crtajte i imajte osjećaj za umjetnost, jer ovo moraš voljeti.

Ti si vrlo mlad artist, a već si toliko napredovao. Koja je tvoja „tajna“ i motivacija?

Rekao bi da sam napredovao otprilike onoliko koliko sam i zaslužio. Koliko ulažeš u svoj posao onoliko i dobiješ, ali ljubav prema tome mene ispunjava. Imam li tajnu? Imam i nikada je nisam otkrio, a i neći. Sve je ovo rad pamćenja. Kada pogledaš sliku moraš je zapamtiti i koliko dobro si pogledao sliku, toliko dobro je možeš prenesti na kožu. Primjera radi, neke slike su slikane slabijom lećom, a neke sa boljom. Ja imam najbolji trening kada radim na način da se postavim ispred slike i gledam je, pokušavam je osjetiti, nekako treniram um, a za rad moraš imati prazan um. Motivacija je moja ljubav. Ako se zaljubim u sliku onda mogu iz sebe izvući svaki atom energije, uma i svega. Zato na konvencijama radim ono što ja želim, ne što bi klijenti htjeli, jer ovdje nije bitan novac. Kao pjeva Dino Merlin; ljubav nema granica. I od ovog ne odstupam!

Sudjeluješ na konvencijama diljem Europe, osvajaš brojne nagrade. Kakav je osjećaj kada te proglase najboljim na nekoj konvenciji? Koliko si nagrada do sada osvojio i gdje?

Pa sudjelovao sam do sada na 5 konvencija, natjecao se na 4 i na svima sam bio u 3 najbolja. Jedino sam u Ljubljani djelio treće mjesto i onda sam na ponovnom ocjenjivanju osvojio četvrto mjesto. Ali nema veze jer sam ionako taj dan jedva preživio, s obzirom da sam bio više vremena na WC-u nego za štandom. Idemo po redu, na mojoj prvoj konvenciji u Mariboru natjecao sam se u Black and Grey realistic kategoriji i osvojio treće mjesto, ali ne pitajte kako je bilo ovdje, bilo je jo užasno, jer sam 3 puta stavljao otisak i nikako da ga otisnem a na kraju ga je bilo samo polovica otisnutog. Ovo je bio pravi freehand, direktno sa iglom na kožu bez ikakvog otiska, a pored ovog još je bio i pravi rat sa vremenom. Taj dan sam zakasnio 2 sata, tako da sam bio još i u borbi sa vremenom. Sljedeća konvencija je bila u Rijeci, gdje sam osvojio 2. mjesto u kategoriji best of color. Vrlo sam ponosan na ovu nagradu, jer sam prije nje napravio 4 portreta i radio mjesec dana sa realistic color stilom. Nakon toga Ljubljana, za koju sam već prije spomenuo i onda Zagreb 2. mjesto u kategoriji best of day. To je to od mojih konvencija. A osjećaj kada dobiješ nagradu ne znam opisati, nešto što te ponese, što ti kaže da si na pravom putu. Ali pamtim što mi je rekao Oravecz – umjetnost se radi u studiju, a ne na konvencijama, tu se samo prezentiramo.

Kada si započeo sudjelovanje na konvencijama? Imaš li nekog favorita među konvencijama? O čemu ovisi i po čemu biraš na kojoj ćeš konvenciji sudjelovati?

Krenuo sam na konvencije nakon što sam radio dvije i pol godine. Ono o čemu ovisi na koju konvenciju ću se prijaviti je blizina konvencije, jer me ljudi najprije moraju upoznati u mojem gradu, a onda se polako širi krug ljudi koji upoznaju moj rad. Ne bi bilo fer kad bi izdvojio neku konvenciju od ovih na kojima sam bio, jer na svakoj je bilo nešto posebno, a Rijeka mi je posebna jer u Rijeku dolazim sa cijelom obitelji. To je nešto posebno i zato je možda favoriziram, jer ovdje imam još nekoliko dana da se posvetim njima, jer znate da tattoo artist ima vrlo malo slobodnog vremena i zato je ova konvencija malo drugačija od ostalih.

Kako bi opisao svoj stil u tetoviranju?
Moj stil je pokušati odraditi realistično i normalno je da najradije radim color realistic, od toga najviše lica s različitim osjećajima, kao da se može vidjeti priča te osobe. Želja mi je da jednom dođem na neku razinu da se lice vidi kao slika, ne da izgleda kao dobra tetovaža, nego da je stvarno odrađeno kako treba, kao fotografija.

Kakva je tattoo scena u Sloveniji? Jesu li tetovaže manje cijenjene kod vas nego u drugim zemljama Europe?

Tattoo scena u Sloveniji se je jako dignula od prve konvencije koja je bila održana u Celju. Došlo je mnogo novih tattoo artista i koliko pratim dolazi ih još puno. Drago mi je što većina ovih koji dolaze imaju umjetnički pedigre, umjetničku podlogu i zato mogu vrlo brzo učiti. Sve ovo nas pritišće da radimo još bolje i na taj način otpadaju slabiji tattoo artisti. Ono što me rastužuje je da neki od njih počinju raditi zbog novca, a ne znaju ništa nacrtati ni na papiru. Takvih ima previše u Mariboru. Trenutačno nas u Mariboru i okolici radi negdje oko 25, a rekao bi da nas od svih njih ima 5-6 koji radimo profesionalno. U Mariboru moram pohvaliti Brink i Nives, koji su izvrsni tattoo artisti, sa kojima odlično surađujem. Cijene su kod nas vrlo različite, rekao bih da su takve da možemo platiti vodu i struju, hehehe. Ja sam vrlo zadovoljan sa standardom cijena ovdje. Normalno da su niže nego u Europi, a ne toliko. Neki od stranih studija nas malo cijene jer misle da ovdje radimo za džabe i daju nam ponude koje su vrlo smiješne za nekog artista. I ja sam dobio neke ponude iz inozemstva, ali nije bilo to to. Moram reći da sam radio sa vrlo talentiranim artistom Vid Blancom, koji sada radi u inozemstvu u Rock `n` Roll tattoo studiju, kada još nije bio na takvoj razini. Rekao sam da je vrlo talentiran i pozvao sam ga da dođe raditi kod mene i dok smo radili zajedno, prošle godine, puno smo napredovali.

Da li je u Sloveniji teže uspjeti nego u ostatku Europe?

Ovdje, u Sloveniji i je i nije teško uspjeti. Mislim da smo u prednosti jer smo usred Europe koja je veliko tržište, a granice su samo u glavama, one ne postoje. U svaki posao moraš puno ulagati, ali to nije teško ako voliš posao. Meni je bilo jako teško jer sam počeo sam, nisam imao podrške, zato sam i radio stalno, kada god sam imao vremena. Tako da se sada jako ponosim ovim što sam do sada napravio. Ovom prilikom moram reći da sam stvorio izvrstan tim sa tattoo artistom old school Luka L. i vrlo talentiranom mladom tattoo artisticom koja je počela raditi realizam Marušom K.

[av_gallery ids=’864,865,866,867,868,869,870,871,872,874′ style=’thumbnails’ preview_size=’portfolio’ crop_big_preview_thumbnail=’avia-gallery-big-crop-thumb’ thumb_size=’portfolio’ columns=’5′ imagelink=’lightbox’ lazyload=’avia_lazyload’ av_uid=’av-vqmy’]