Autor: Mia Mohorić
Upornost i trud svakako su se isplatili ovom mladom, a već toliko uspješnom artistu iz Zagreba, koji svoj zanat sada brusi u Danskoj. Matija Dokmanović, svima poznat kao artist iz tattoo studija Godina Zmaja, nedavno je iskoristio jedinstvenu priliku i sa obitelji se preselio u Dansku gdje ima novi studio, Trash Tattoo. Matiji je Danska prilično dobro poznata budući da je tamo, kao gostujući artist, boravio mnogo vremena. Naš Danac priča samo za vas kakav je život i posao u novoj mu domovini, nedostaje li mu Zagreb i namjerava li se vratiti u Hrvatsku.
Matija, nedavno si se preselio u Dansku gdje imaš novi studijo. Koji je razlog za takvu odluku?
Pa odluka nije bila laka, dugo sam razmišljao o tome, ima tu nekih osobnih razloga a sa druge strane tu su žena i sin od 5 godina. Ali na kraju kada sam sve izvagao, nekako mi se činilo dugoročno gledano za nas troje, poslovno i obiteljski, ovo je bila jednostavno prilika, iako mnogi neznaju da sam imao u tome trenu 2 ponude iz Kanade i jednu iz Njemačke, pa sam na kraju prevagnuo na Dansku. Već sam radio ovdje kao guest artist i bilo je odlično iskustvo. Ljudi su ovdje opušteniji od većine zemalja gdje sam bio, imaju specifičan pogled na život i na životne prioritete koji mi se definitvno sviđaju. Klijenti su jako zahvalni i otvoreni, prihvaćaju sve sugestije, što je za nas kao tattoo artiste odlično, možemo se posvetiti vise dizajnima i dati sebe u njih. Što se tiče studia u Hrvatskoj, tamo to sada vodi otac sa dvoje kolega, tako da imam uvijek nekome smetati kada se vratim.
Nedostaje li ti Zagreb? Je li lakše ili teže živjeti i raditi u Danskoj nego li u Hrvatskoj?
Definitvno, to se neće nikada promjeniti, fali mi naša gužva u Zagrebu, sve ubrzano svi nekamo žure i slično. Fali mi otići sa ekipom u lokalni birc, sjest na pivu i pogledat tekmu, a sa druge strane ovdje toga nema. Ovdje je sve smireno, laganini, auto gotovo nitko nema, svi su na biciklima, radno vrijeme je većini 6 sati dnevno. U pola 5 popodne, već se sve zatvara, svi idu doma biti sa obitelji, možda neka šetnjica po gradu i to je to. Rijetko netko vani sjedi na kavi, to je ovdje nemoguće vidjeti. Totalno obrnut mentalitet nego kod nas, ali opet rekao bih da smo mi puno slobodniji duhom nego Danci, definitivno se možemo bolje zabavljat nego oni.
Počeo si tetovirati sa cca 13 godina. Sjećaš li se tih početaka i kako je bilo odrastati s ocem tattoo majstorom?
Kako se nebih sjećao, prva tetovaža na pokusnom kuniću stricu hehe. Pa ja mislim da sam imao totalno drukčiji put nego većina ostalih artista. Pošto sam ja odrastao u tattoo studiu, mnogi misle da sam ja sve dobio na dlanu, većina misli kako je meni bilo puno lakše nego ostalima koji tek počnu, e pa je i nije baš. Pošto sam ja bio, koliko se sjećam, tada prvi od druge generacija tattoo artista kod nas, onda se od tebe i očekuju rezultati. Zato ti jako brzo nešto tako može dosaditi, mislim da je to ono imaš to doma, gledaš to svaki dan pa ti jednostavno dosadi, tako da nisam baš previše radio u studiu koliko sam mogao, volio sam to kao posao. Iako moram priznati da sam volio svoj motor i beskrajna vozikanja puno više, pa sam jako puno zapostavljao tetoviranje. Iako spletom okolnosti zbog motora na kraju sam i odlučio prije 4 godine ozbiljno se posvetiti ovome poslu i eto me sada u hladnoj Skandinaviji pišem nešto po laptopu i veselim se dolasku u Rijeku hehe…
Od tebe uči i s tobom radi mladi tattoo artist Goran Furjan, koji će vjerojatno također sudjelovati na Rijeka Tattoo Expo u prosincu. Kakav je Goran učenik i kako napreduje?
Uf Goran definitivno nije moj učenik, daleko je on od toga, moglo bi se pisati o tome tko koga uči. On je super artist koji se maksimalno posvećuje svakoj svojoj tetovaži i od njega se da jako puno naučiti.
Kako ti napreduješ? Smatraš li se, kako mnogi drugi tvoji kolege i ljudi sa tattoo scene misle, da si artist koji je već sada u samom vrhu scene, ne samo u Hrvatskoj nego i šire?
Hehe koliko ste im platili da to kažu haha! Ovo su ja mislim malo prevelike riječi još uvijek za mene. Lijepo to zvuči, ali daleko sam ja još od toga, dalek je put još uvijek ispred mene. Lijepo je dobiti pohvalu od kolega koje cijeniš, samo me tjeraju da se još više trudim i guram dalje, ne smatram se nikakvih vrhom nigdje osim u svom stanu koliko sam god nizak ovdje sam najvišlji naravno šalim se malo… Iskreno se ne smatam nikakvim vrhom, onog dana kada mislim da sam dosegao “vrh“ i ne mogu više dati sebe u tetoviranje, taj dan spremam tattoo opremu u ormar, ostavljam samo slikanje i crtanje i vozikam se na motoru do kraja života…
Što je neki tvoj „đir“ i specifičnost u radu, nešto što te čini drugačijim od drugih?
Mogu popit dosta! Hehe šalim se… Pa mislim da nemam neku specijalnost, još nisam došao na taj nivo, ali definitvno volim najviše raditi nešto realno, tipa portrete ljudi, životinja… Mogu biti crno bijela tehnika, ali ako mogu birati preferiram boju. E sada ne bih znao po čemu se izdvajam, imam dobru frizuru hehe, no mislim da to mogu drugi zaključiti prije mene.
Po tvom mišljenju, što je ključ uspjeha tattoo artista?
Rad rad rad…crtat ctat crat..malo se opustit i opet rad rad rad.
Za kraj, namjeravaš li se vratiti raditi u Hrvatsku ili misliš da je tvoj posao ovdje završen?
Definitvno se planiram vratiti evo bas se vraćam u 12 mjesecu. Ima jedna super konvencija u Rijeci…hehe.. Naravno da se mislim vraćati svako malo. Mislim da sam dosta sretan što imam super klijentelu koja me čeka svaki put kada se vratim pa mi nikada nije dosadno. Uvijek se nađe netko za pikanje i druženje, ali dugorčno gledano, vratiti se za stalno, to još nemam u planu.
[av_gallery ids=’688,689,690,691,692,693,694,695,696,697′ style=’thumbnails’ preview_size=’portfolio’ crop_big_preview_thumbnail=’avia-gallery-big-crop-thumb’ thumb_size=’portfolio’ columns=’5′ imagelink=’lightbox’ lazyload=’avia_lazyload’ av_uid=’av-ar612′]