Već dugo imaš svoj studio i baviš se ovim poslom, putovao si i radio i po drugim gradovima u Hrvatskoj. Je li u Zadru teže nego li negdje drugdje?
Kao što sama kažeš u manjim sredinama poput zadra nije lako. Teško je doći do prilike za dobru sliku. Uglavnom zahtjevi su standardni, što u slučaju tetoviranja nikad nebi trebalo biti. Naravno tu nastupamo mi gdje svojim savjetima pokušavamo stvorit nešto od ničega. Ljudi su uglavnom slabo upoznati sa scenom tetoviranja i sa stilovima. Mašta im je slabo razvijena i ne vide dalje od ptičica i zvizdica. Ali hvala bogu postoje neke jedinke koje povremeno uljepšaju meni i mojoj curi dan.
Jesi li ti osobno ikada doživio neko negodovanje zbog posla kojim se baviš i tetoviranog tijela?
Pa ne mogu reći da sam imao nekih težih neugodnosti osim onih klasičnih krivih pogleda i stupidnih pitanja tipa, što ću kad ostarim. Gledaj, ali nekako zato sam i počeo se tetovirat tih 90-tih, jer u ovoj sredini prepunoj krivog razmišljanja je bilo bitno biti drugačiji. Pored toga sto mi se to sviđalo bio je to i određeni bunt prema svemu onom što me okruživalo- klasični šovinizam i fašizam, a ja se tome nisam i nikad neću predati.
Kako i zašto si se odlučio baviti tetoviranjem?
Pa nakon što sam završio likovnu akademiju ha ha ha šala mala… Malo ipak drugačije je sve to krenulo. Naravno uvik sam volio crtati i imao određenu sklonost prema umjetnosti i to je neka iskra koja je upalila sve. Samo naravno puno prije nego sam počeo ozbiljno šarati druge već sam bio poprilično tetoviran i počeo živit i voliti tu scenu… A sve je nekako počelo kroz subkulturu. Jer hard core, metal i punk su bili sastavni dio toga svega. Oni koji znaju razumit će sve. Moram napomenuti da od malih nogu sam bio fasciniran tetovažama jer ih je ponosno imala i moja baka. Mislim da svi već znate nešto o hrvatskim tradicionalnim motivima kod uglavnom žena sa područja Bosne i Hercegovine
Što misliš o tattoo sceni u Hrvatskoj, ima li netko koga bi izdvojio tko je drugačiji? Smatraš li da svaki artist mora imati nešto svoje specifično da bi bio vrhunski majstor? Što je „to“ tvoje po čemu se izdvajaš od ostalih?
Mislim da je scena kod nas jaka i sve jača iz dana u dan, ima dosta dobrih majstora i viruj mi ne želim nikog izdvajati jer većina ih je po prilično dovoljno egoistična. Mislim da je to loša strana scene i da je to nešto što ne mogu prožvakati i pljunem im u lice svima koji respekt traže, a ne znaju ga dati. Naravno da svaki dobar majstor ima nešto svoje što ga specificira i čini drugačijim. To ne znači da je nužno neko iznad nekog nego samo drugačiji. Po čemu se je izdvajam teško mi je reći jer nemam šansu strogo razvijati najdraži stil, a to je realizam. Moram biti vrlo univerzalan, ali mogu ti reći recept nekakvog uspjeha je trud, rad i još puno ljubavi prema tome.
Da li si gostovao i izvan naših granica, gdje i kakvo je to tebi bilo i jest iskustvo?
Mislim da su gostovanja bitna i pomažu sazrijevanju umjetnika, pogotovo ako si iz manje sredine. Nisam puno gostovao osim u Njemačkoj. Iskustva su pozitivna i u budućim mjesecima nakon ljetne sezone nadam se nekim gostovanjima.
Možeš li objasniti proces razvoja i rasta jednog tattoo artista? Kako ti na to gledaš?
E to je jako dobro pitanje. Naravno nismo svi rođen sa istim šansama i tako sam naučio da je najvažnije nikad ne predati se. Ako si nečemu dovoljno predan kad tad to će se isplatit. Ja sam prilično samouk tetovirač i nisam nikad negdi šegrtovao. Zbog toga se danas puno bolje osjećam i svoje znanje ne dugujem nikome. Mnogi tetovirači u to vrime moga početka, krili su znanje kao zmija noge. Nisi imao e-bay ili nešto slično da nabaviš opremu samo tako. Svoju prvu profi mašinicu kupio sam krajem 2003. Bila je to Spalding and rogers, Puma quick change, suhi sterilizator, ultrazvuk kadica, par gripova, igle i kalup za lemljenje igala. Preko ,,Tattoo Idea,, magazina. I tako sam počeo ono što se danas naziva skrečanjem. Puno sam naučio kroz sljedeće godine o mašinicama i štelanju jer tada nisu bile aktivne silne rotari mašinice kao danas. Da ne duljim tek negdi 2009. počinjem prvi profesionalni rad za, ST Tattoo Art, u Splitu. A 2011. otvaramo ja i cura svoj studio koji još malo slavi 5. godinu postojanja.
Jesi li bio nečiji mentor u stvaranju novog mladog tattoo artista?
Naravno volim prenositi znanje kao što volim i upijati. Nikad nisam ljubomorno čuvao ono sto eventualno znam. A mogu reći da puno znam o coil mašinicama i naravno to ne znači da ne koristim rotary, ali kod njih ne možeš ništa minjati. Rastavio sam puno mašinica i probao razne varijante namotaja, kondezatora i limova i tako sam lagano otkrivao što mi najbolje paše za koju vrstu rada. Naravno danas rotary mašine mijenjaju sve, ali mislim da uvik je bolje ako poznaš temelje, a to će uvik biti coil mašinice.
[av_gallery ids=’1044,1045,1046,1047,1048,1049,1051,1052,1053,1073′ style=’thumbnails’ preview_size=’portfolio’ crop_big_preview_thumbnail=’avia-gallery-big-crop-thumb’ thumb_size=’portfolio’ columns=’5′ imagelink=’lightbox’ lazyload=’avia_lazyload’ av_uid=’av-4guhlc’]
Zinka kada si započela tetovirati?
Još kao mala volila sam crtati i biti kreativna. Često sam znala doma reć da ću i ja jednog dana imat svoj neki studio. Tada sam mislila na grafiku i dizajn. Moram bit iskrena i reć da tada nisam ni pomislila na tattoo studio. Kroz odrastanje sam sve više primjećivala tetovaže i piercinge te ljude koji ih nose, vjerojatno jer su bili rijetki i neobični , drugačiji. I u meni se stvarala želja da stavim pirs ili tattoo. Al nikad dovoljno para ili vremena. Tako sam prvi pirs napravila s 14 godina, a prvu tetovažu s 19. Hm… iglom i koncem, al bila mi je skroz fora –tada hahhaha. Napravio mi je prijatelj. Slijedeću sam si sama napravila! Nekom nazovi mašinom i iglom što sam dobila. Baš sam bila ponosna! Al izbor motiva, Bože sačuvaj! Dalje se nisam usudila tetovirati druge, premda me ekipa znala pitati. Ali NE! I bolje da nisam. Jer nisam tada ni znala ništa o tome. A onda nekoliko godina kasnije kad sam upoznala svog dečka Davora, tako je zapravo i krenulo. On se već bavio time i znao je to raditi. Pokrivao mi je tetovažu koji sam sama sebi radila hahaha, a onda sam i ja htjela probati, i svidilo mi se, možda je i on vidio da mi ide! Sve je bilo super kad bi njega tetovirala, al kad bi nekog drugog taj strah da nešto ne zafrknem je bio prejak. Al malo po malo, mic po mic i to se riješilo! Eto tako je to bilo, većinu svog znanja vezanog za tu struku dugujem upravo njemu! A onda je krenulo dalje, stvorio se jedan san, dug i trnovit put do ostvarenja, al želja je bila jača. Onda je Davor dobio ponudu za St tattoo art u Splitu. On je radio, ja bi dolazila povremeno, nisam tetovirala, al sam jako puno toga korisnog naučila tamo! Sve sto je vezano za higijenu, sterilizaciju i dezinfekciju, piercing. Godinu dana kasnije, otvoren je naš studio!
Je li teško biti žena u ovom poslu? Smatraš li da manje vrednuju tvoj rad nego li rad muških tattoo artista?
Paaaa, mislim da je kod nas teško bit žena u ovom poslu, bar u Zadru, al mislim da je vani puno lakše. Kod nas su ljudi još uvijek zatvoreniji, skloniji šovinističkom razmišljanju. Ok, ne svi ali većina, da. Mislim najiskrenije ne čudi me da tako misli većina muškaraca, već me čudi da i poneke žene tako gledaju. Ne znam, valjda se boje da to žena ne može odradit kako treba, tako da automatski i manje vrednuju rad ženskog artista. Naravno, jedno povlači drugo, tako da jest teže se isprofilirati i napredovati, jer napredak se i može postići jedino ako konstantno radiš. Tako se sa svakom slikom može postići jedan maleni korak naprijed. Uzmimo za primjer, naš studio postoji 4 i pol godine. Prvu godinu postojanja ja nisam napravila niti jedno slovo, kamoli sličicu. Nakon tako dugo vremena, zapravo počinjem ispočetka, napravim jedan manji simbol i opet ništa slijedećih mjesec dana. Tako napretka nema, svaki put je kretanje ispočetka. Al eto malo pomalo, sad recimo radim 3 godine i tek sad mogu reć da polako napredujem i dalje teže jer nemam prilike često raditi slike. Zna se desiti da napravim jednu sliku u dva tjedna, ostale dane samo pišem slova i te malene zvjezdice i infinity simobole , al opet je lakše kad gledam unatrag 3 godine i sretna sam zbog toga!
Najbitnije je da ljudi pomalo dobivaju povjerenje i da na kraju budu sretni i zadovoljni! Ugodno iznenađeni! E da, to je to! Onda čuju ili vide frendovi i krug bude sve veći i meni uvijek neka prilika više!
Jesi li ikada požalila zbog odabira svoje profesiije?
To je posao kojeg radiš iz ljubavi, ako ne radiš iz ljubavi, napretka nema. Znači kad nešto voliš onda si tome i predan. Iako je put do uspjeh jako težak , kad nešto voliš i istinski želiš, nište te ne može zaustaviti.
Je li istina da tattoo artisti nikada nisu zadovoljni svojim radom?
Pa da, mislim da artist bilo tattoo ili neki drugi nikad nije 100 % zadovoljan svojim radom. Tako i ja uvijek kad pogledam neki svoj rad nađem nešto što je moglo bit bar mrvicu bolje, drugačije, preciznije. Ali to je valjda ono što te tjera da uvijek budeš mrvicu bolji. Svaki dan je i novo učenje. Učiš cijeli život. Otkrivaš nove stvari, detalje. Mislim ako prestaneš misliti da si mogao nešto napravit bolje,tu je kraj napretku. Nema više one želje i ambicije koja te pokreće za još boljim.
Razvija li se u Zadru svijest i prihvaćenost tetovaža i pirseva, modifikacija tijela uopće?
Zadar je mala, podosta primitivna sredina. Gledajući unatrag nekoliko godina ipak mogu reć da se pomalo ta svijest i prihvaćenost tetovaža i pirseva razvija. To mogu vidjeti jer kroz zadnjih godinu dana sve više starijih klijenata imamo, što je još nedavno ipak bila rijetkost. Iako s druge strane još postoji jako puno ljudi koji na to gledaju ispod oka.
Koliko u Zadru trenutno aktivno radi tattoo majstora? Misliš li da je zadarska potražnja za tetoviranjem zadovoljena ili bi bilo dobro da ima još studija?
Trenutno u Zadru aktivno radi 5 majstora u 3 studija, legalno, a sigurno i nekolicina koja to obavlja u kući. Mislim da je sasvim dovoljan broj studija, s obzirom na kvantitet populacije koja se tetovira . Svaki studio ima pretežno svoju stalnu klijentelu i to je ok. Lani je bio otvoren još jedan studio, al nije se uspio održati više od par mjeseci tako da mislim da je baš taman studia na količinu ljudi.
[av_gallery ids=’1071,1070,1069,1068,1065,1061,1056,1059,1063,1060′ style=’thumbnails’ preview_size=’portfolio’ crop_big_preview_thumbnail=’avia-gallery-big-crop-thumb’ thumb_size=’portfolio’ columns=’5′ imagelink=’lightbox’ lazyload=’avia_lazyload’ av_uid=’av-2udxpc’]