Black, predstavi se onim malobrojnim koji te ne znaju.
Moje ime je Miloš ali svi me zovu Black već godinama. Tetoviram već duže vremena, a prije toga sam se bavio drugim poslovima pa me neki znaju još od tamo (svijet glazbe i drugih područja). Sa tetoviranjem sam počeo slučajno prije otprilike 8 godina. U društvu ljudi koje sam poznavao, u jednom trenutku u čudnom spletu okolnosti, našao se i tada vrlo poznat slovenski tattoo majstor John kod kojeg sam napravio svoju prvu tetovažu. Tako da sam preko njega počeo sa tetoviranjem. Nakon nekog vremena sam napustio taj studio i otišao u drugi, a nakon toga otvorio i svoj studio u Ljubljani, pod sada već dobro poznatim nazivom Black Tattoo.
Imaš svoj studijo u Ljubljani u kojem radiš s kolegom Nixem. Kada je Black Tattoo studio otvoren, a kada je došlo i kako do vaše suradnje?
Pa ovako. Studio je otvoren 2012. godine. Sa Nixem se znamo već dugo vremena preko glazbe i naravno tetoviranja, te smo mnogo puta pričali o suradnji, ali je do realizacije došlo tek krajem 2014. godine. Ako se ne varam mislim da smo ja i Nix prva dva samostalna tattoo artista u Sloveniji, koja su se udružila. Od tada ne mogu zamisliti rad bez Nixa. Uvijek dobra atmosfera, zezanje i uvijek dobar rad. Naš tandem se je pokazao jednostavno prirodnim.
Kakva je, po tvom mišljenju, Slovenska tattoo scena? Nama se čini da sve više jača i da ima sve više kvalitetnijih artista…
Moram reći da je stvarno sve veća i jača. Ima sve više dobrih majstora i kvalitetnih radova. Ja sudjelujem na konvencijama u Sloveniji od početka, od prve u Krškom 2012. godine. Od tada pa do danas vidim taj bum u razvoju. Mislim da je 2012. godine bilo nekih 30 tattoo majstora u Krškom, dok je u Ljubljani 2015. godine bilo oko 70 tattoo majstora iz Slovenije i inozemstva. Koliko mi je poznato, mislim da će ih biti 2016. godine još više. A cijeli taj razvoj i konvencije su, bar u Sloveniji, dale mogućnost tattoo majstorima da se pokažu državi, Europi i svijetu. Ja sam osobno preko toga upoznao mnogo fenomenalnih majstora koje mi je uvijek drago vidjeti i popričati sa njima. Preko tih konvencija upoznao sam fenomenalne ljude kao što su Shmuci tattoo (Prijedor BIH), Žvaki iz Anubis (Osijek HR), Lux i Ana iz Oktania tattoo (Karlovac HR), Okac OTM i da ne nabrajam dalje…
Reci nam malo o svojim radovima- što najviše voliš raditi (tetovirati), kako bi definirao svoj stil?
Definicija svog stila? Teško je definirati samog sebe. Uvijek nakon razgovora sa klijentom i njegovih želja, stavim jedan dio sebe u sam dizajn i tetovažu, kao i svaki majstor koji se bavi bilo kakvom umjetnošću. Osobno najviše volim fantasy i dark art…ili kombinaciju toga, znači neki dark fantasy…demoni, lubanje i slično tome. Uvijek volim isprobati neku novu foru i dobiti neki novi twist u dizajnu. U ovom poslu učenje i pronalaženje novih stvari nema kraja. S obzirom da radim više različitih dizajna u različitim stilovima, teško mogu za sebe reći da je nešto moj stil. Drugi mi kažu da prepoznaju moje tetovaže i da se vidi da sam ih ja radio, prema mojim forama…iako, ja osobno to ne vidim.
A što ljudi kod vas najviše traže za tetovirati?
Raznolike su želje. Od jednostavnih natpisa i manjih tetovaža do većih i kompliciranijih radova. Sve zavisi. Mislim da je i kod nas isto kao u većini studija, ono što je trenutno popularno, to se najviše traži.
Tetovirate li vas dvojica jedan drugoga i kako to izgleda?
Haha, da one slike… bio je baš zabavan dan… u stvari više dana… s obzirom da sam Nixova leđa radio više puta…. a uz svaku seansu bile su nove fore. Kao što će vam i on sam reći, on slabo podnosi bol kod tetoviranja, kao što se vidi na slikama, nije mu bilo lako,…hahaha. Uvijek su tu neke fore i nas dva nikako da budemo ozbiljni pa se uvijek dešavaju neke gluposti, a ima i drugih zanimljivih stvari. Na primjer, uz prvu seansu njegovih leđa nazvala ga je njegova, tada trudna, djevojka da je počelo… tako da je Nix osim bolova doživio i taj šok što postaje tata usred tetoviranja. Uvijek ima nekih fora kad se nađemo nas dva i mislim da je zato naša suradnja i toliko bolja. Nikad nije dosadno, uvijek je dan pun zajebancije i smijeha pa se uz nas tako i naše mušterije dobro provedu. Svaki put komentiraju… hvala za tetovažu, ali uz vas dvije budale stvarno ne može čovjeku biti dosadno :D. Mislim da se ja i Nix baš ponosimo time.. haha. Mislim da se te naše sprdnje vide i na slikama na privatnim profilima na facebooku, kako na mojim tako i na Nixovim. Uvijek je neka akcija, uvijek neke gluposti. Neka ljudi znaju da smo i mi samo ljudi i da se znamo zezati i izvoditi gluposti. Da nismo nikakvi nedostupni likovi, iako se priča da opako i nedostupno izgledamo.
[av_gallery ids=’1114,1118,1115,1119′ style=’thumbnails’ preview_size=’portfolio’ crop_big_preview_thumbnail=’avia-gallery-big-crop-thumb’ thumb_size=’portfolio’ columns=’4′ imagelink=’lightbox’ lazyload=’avia_lazyload’ av_uid=’av-t0wlj’]
[av_gallery ids=’1116,1117,1120,1121′ style=’thumbnails’ preview_size=’portfolio’ crop_big_preview_thumbnail=’avia-gallery-big-crop-thumb’ thumb_size=’portfolio’ columns=’4′ imagelink=’lightbox’ lazyload=’avia_lazyload’ av_uid=’av-6258wn’]
Nix, dio si izvrsnog dvojca Black Tattoo studija, a zajedno i sudjelujete na brojnim konvencijama. Gdje je Black Tattoo do sada sudjelovao i kako vam se to čini?
Moram priznati, da prije rada sa Blackom i nisam baš bio neki obožavatelj tattoo konvencija. Volio sam raditi u svojim uvjetima i okolini koja mi je bila domaća, stoga sam se držao više za sebe i nisam imao velike želje za pojavljivanjem u javnosti. Black je sa druge strane za to vrijeme već stekao puno iskustva na toj sceni i jednom prilikom mi je predložio da se pojavimo udruženi na jednoj od konvencija. I ja sam već dugo razmišljao o sličnom potezu, bili smo u jako dobrim odnosima već godinama i poznavali radove jedan drugoga, pa je sve to krenulo posve prirodno… 4. Rijeka tattoo expo je bila premijera tandema. Od tad radimo zajedno i kad je god moguće gostujemo okolo i uživamo u tome. Mnogo je lakše i zabavnije tako… obojica radimo već godinama i imamo nevjerojatno slične poglede na naš posao. Konvencije su zakon za nas artiste. Tu se viđamo, dijelimo iskustva… malo pogledamo ako ima nekih novosti, kako je netko napredovao ili skužio neke nove trikove i tako… Naravno, tu je bitna i promocija ali i dobra zabava sa našim kolegama…
Imaš li dojam da je negdje lakše, a negdje teže usavršavati se kao tattoo artist?
Svakako je uvijek lakše bar početi sa tetoviranjem na mjestima gdje je to sasvim ufurano i taj način prakticiranje našeg zanata ima već neku tradiciju kao na primjer USA, Japan i većina Europe. U Sloveniji je do razvijanja našeg posla došlo tek u devedesetim i to sporo… vjerujem da je slično i u Hrvatskoj… prije toga su rijetki ljudi to radili manje više kao hobi ili iz entuzijazma i tek tada se počinju pojavljivati prvi tattoo i piercing saloni kod nas. Danas je situacija mnogo bolja, ima veliki broj majstora i studija… oprema je dostupna i informacija ima dovoljno… Za dosta toga možemo zahvaliti internetu i medijima ali i organizatorima raznih tattoo konvencija i sličnih događaja… Zanimljivo je da sam neko vrijeme radio u Hrvatskoj u jednom od tada većih tattoo salona u Rijeci. Tu sam stekao ogromno iskustvo i imao priliku sudjelovati i upoznati se sa odličnim majstorima iz cijele Hrvatske i Balkana pa možda zato imam dojam da je tattoo scena kod vas u nekim aspektima jača i bolje razvijena nego naša.
Koja je tvoja priča, kako je krenulo sa tetoviranjem? Koliko si dugo u tom poslu, kada su bili prvi početci?
Uf… od toga je prošlo već jaaaako dugo. Uglavnom tu negdje, 1992. godine (namjerno neću reći koliko sam imao godina jer ne želim klincima davati glupe ideje). Naš stariji prijatelj iz mjesta se bio vratio iz zatvora i jednom od mojih prijatelja pokazao kako se tamo tetovira. Onaj stari sistem, igla i konac pa se to umače u tintu i zabada u kožu. Normalno svi su navalili, a s obzirom da sam ja najbolje crtao (išao sam u srednju školu za grafički dizajn), bio sam zadužen za motive i znate kako to ide… klinac ima bend… i muda veća od sisa… zajeban lik i stavio sam sebi tetovažu. S obzirom da to jako dugo traje, prijatelj, koji me je tetovirao, je već izgubio volju pa sam rekao… daj meni sam ću to dovršiti… i to je to. Kad su ljudi vidjeli kako je uspjelo svi su me molili da napravim nešto i njima i tako sam za cugu i onako iz gušta dugo bockao sve širi krug ljudi… Počeo sam razmišljati o tetoviranju kao poslu i načinu života ali tada mašine i oprema nisu ležale po cijelom internetu kao danas a starije kolege tattoo artisti jako su ljubomorno čuvali tajne svog zanata… U to vrijeme naš bend je često svirao sa Chang ffos iz Zagreba, te mi je njihov frontman Ivan Eror, koji je već godinama radio kao tattoo majstor, pomogao oko nabavke prve mašine i svojim savjetima. Tako je počeo moj put tattoo majstora. Sad već oko 15 godina tetoviram profesionalno i u tom periodu radio sam u nekoliko studija u Sloveniji i Hrvatskoj dok se jednog dana nisam napio sa Blackom… a ostalo je povijest.
A baviš li se još glazbom ili je tetoviranje preuzelo primarnu ulogu?
Svakako. Kod mene to ide ruku pod ruku. Glazba je do neke mjere ˝kriva˝ za to što sam odlučio profesionalno tetovirati, a preko nje sam i velikom većinom došao u prvi kontakt sa tom scenom. Kao dizajneru to mi je nekako uvijek predstavljalo najprisniji kontakt sa teškom muzikom i tim načinom života i razmišljanja s tim da mi omogućava solidan život, s obzirom da se kod nas od takve glazbe ne može živjeti. Dakle, za mene je to bio najlogičniji i najprirodniji izbor života. Dobra strana toga je i ta što ti za probe i turneje treba flexibilno radno vrijeme a i ruku na srce… ko će me ovako čupavog i izšaranog zaposliti ?
Može li se, po tvom mišljenju, živjeti od tetoviranja?
Očigledno da… Mislim mogu govoriti za Sloveniju iz prve ruke… Ja i Black živimo od toga i tvrdim da je to jako dobar posao ako si pravi čovjek za to i ako tetoviranje smatraš načinom života koji voliš, a svima koji misle da će na tom putu lako zaraditi brdo para poručujem… idite raditi nešto drugo…Taj posao te zahtijeva cijelog i često ulažemo više znoja i brige nego nas ljudi plaćaju. Kao što vidim i pričam sa ljudima koji rade vani na zapadu je to malo drugačije… druge su cijene i standard… i scena je puno bolja… ali opet ima više konkurencije i slično… Sve u svemu nećemo se obogatiti, ali je najvažnije da radimo to što volimo, na način koji želimo, uvijek upoznajemo nove ljude i svaki dan doživljavamo druge izazove.
[av_gallery ids=’1122,1126,1128,1123′ style=’thumbnails’ preview_size=’portfolio’ crop_big_preview_thumbnail=’avia-gallery-big-crop-thumb’ thumb_size=’portfolio’ columns=’4′ imagelink=’lightbox’ lazyload=’avia_lazyload’ av_uid=’av-3y4u3r’]
[av_gallery ids=’1124,1125,1127,1129′ style=’thumbnails’ preview_size=’portfolio’ crop_big_preview_thumbnail=’avia-gallery-big-crop-thumb’ thumb_size=’portfolio’ columns=’4′ imagelink=’lightbox’ lazyload=’avia_lazyload’ av_uid=’av-2a0207′]